Milena Ulić

Zivot na vagi ili plus size modeli?

O nametnutim standardima ljepote, odnosno trendovima koji stvaraju bolesti, doslovno bolesti,  sam vec pisala. Ali ipak. Ne mogu presutjeti. Ne mogu gledati kuda sve to vodi. I ne, nije mi lijepo. Nije lijepo. I ne moze bit lijepo. Pa na koliko god naslovnica da bude.

Pricam dakle o naslovnici Britanskog izdanja Cosmopolotana. Nije najnovija vijest. Znam. Ali je meni iz dana u dan, kako mi sjeda u glavi, sve sokatnija.
Danas dok citam novine, iskoci mi bas ta naslovnica, dok s druge strane u pozadni ide reklama na tv-u za “zivot na vagi” za sve koji citaju a nisu u Hrvatskoj radi se o inacici emisije “the biggest loser”, gdje se pretili ljudi, suoceni s nemogusnoscu normalnog zivota i zdravstvenih problema, prijavlju kako bi, koliko toliko svoje tezine izgubili i svoj zivot pomakli s mrtve tocke. Kako bi najprije ucinili nesto za svoje zdravlje, a tek po tom za svoj fizicki izgled.
Kandidati su redom ljudi s velikim traumama, velikim zivotnim izazovima i velikim problemima, dok sebi i drugima, a na pitanje voditeljice, objasnjavaju sto ih je dovelo u stanje u kojem su trenutno, svi, manje ili vise se slamaju, placu, imaju uzasan strah od smrti i nastavka zivota s tolikom kilazom. Boje se za sebe, boje se jos vise za svoje bliznje. Ljudi koji godinama, sto svjesno, sto ne svjesno zive svoj uzas, svoj nagori i najveci strah od smrti, zbog pretilosti.
Nepokretni hodaju kroz zivot. Logicno. Kako bi itko od nas hodao, zivio, funkcionirao da na ledima nosi ruksak sa samo 20 kg kamenja. Samo dvadeset, svi oni nose daleko vise. Prizor koji bi trebao sve nas natjerati da razmislimo, stanemo, prije nego li otvorimo jos jedan cips ili cokoladu.
Vratimo se onoj naslovnici na njoj se nalazi, kako se to moderno kaze plus size manekenka, u stvarnosti se nalazi pretila cura s ozbiljnim problemom. S ugrozemim zdravljem. Sa nemogucnosti normalnog zivota. Cura koja ako nema vec, uskoro ce imati sve one strahove, koje imaju i oni kandidati. Cura koja ne moze zavezati svoj tenicice normalno. Cura koja ne moze hodati normalno. Cura koja je odavno preteska sama sebi.
Ali cura koja mene i svu javnost pokusava zajedno s urednikom i timom koji stoji iza sporne naslovnice, uvjeriti kako je apsolutno odlicno biti pretio.
Kako se ona odlicno osjeca u svojoj kozi i kako je sebi prekrasna. Ljepo je da je ljepota u razlicitosti, ljepo je i trebalo bi biti normalno da smo svi vise zadovoljniji sami sobom. Bilo bi dobro kad bi svi imali puno manje komplekse.
I da odmah budem jasna i mrsavo nije ljepo. Jer nije. I tocka.
Ali ajmo sad ozbiljno. Kako tijelo cure od dvadeset i koju godinu vec deformirano od debljine, sa celulitom i nogama koje izgledaju kao da pripadaju nekom puno starijem moze biti ljepo. Ajmo iskreno. Je li to vama ljepo?
Kako moze biti prihvatljivo da je uzor mladima netko tko jedva hodati moze. Kako moze biti ljepo i prihvatljivo, dapace pozeljno da se pretvaramo u hodajuce nakupine sala i da cemo jednom, s tim salom sami sebe ubiti.
Nije ona jedini primjer, citam kako neke cure jedu dnevno dvije, tri tegle nutele da bi bile sto deblje i imale najvecu zadnjicu na svijetu. Kako to moze biti normalno. I gdje je odgovornost medija, kada takvim djevojkama i zenama pune svoje stranice? Moralna odgovornost, prema svoj djeci kojoj namecu takve ideale?
Ja sam jos iz one generacije koja se sijeca menekenki koje su umirale na modnim pistama. Ja sam iz one generacije koja se jos sijeca heroin chika. Ja se jos sjecam da je bilo umirati i drogirati se ok, samo da budes sto mrsaviji.
Ja sam imala priliku upoznati cure, zene koje su se borile s anoreksijom jer je za vrijeme njihovog odrastanja bilo cool i jer si trebao biti sto mrsaviji. Jer su ih ucili da vrijede, da su dovoljno dobre, da ce jednom, mozda i one biti manekenke, samo ako budu mrsave, sto mrsavije, sto izgladnjenije.
Sjecam se i tada, bilo je ljudi, zdravstvenih radnika, razlicitih organizacija, psihologa koji su uopzoravali bas kao sto pokusavaju danas. Ali trend je isao dalje. Nije ga se moglo sprijeciti. Nije ga se moglo zaustaviti.
Jer oni koji su ga stvorili bas kao i danas, zive od izazivanja soka. Sok privlaci nevjerovatnu paznju. Sok prodaje novine. Sokirana javnost kupuje proizvode. Kad izazoves sok, svi za tebe znaju. Sokovi su sve istroseniji, zato se pribjegava sve ekstremnijim i opasnijim.
Danas nazalost svakako u svijetu pa tako i kod nas broj pretilih ne zaustavljivo raste. Broj umrlih uslijed otkazivanja srca od debljine takoder. Broj tesko bolesnih od razlicith bolesti uzrokovanih debljinom taloder.
Danas se pitam je li slijedeci modni krik zatajenje srca na modnoj pisti? Hoce li to biti dovoljno dobar sok za javnosti?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *