Milena Ulić

Zasto varamo? Kako smo postali ubojice dusa, strijelci u srca?

Prije nego se zapitate kako se se nasli u situaciji da nekog s kim ste do jucer jeli, spavali, s kim ste dijelili dobro i zlo, preveratite, sto vas je natjeralo da ga lazete, zapitajte se kako ste se nasli u situaciji da lazete sebe, da varate sebe, da ste sami sebi navjeca obmana i najveca laz, jer prije svega, lazete sebe, i varate sebe.

 

Razni psiholozi, terapeuti, znanstvenici imaju bezbroj teorija zasto ljudi varaju, medusobno su oprecne. Kao ni na pitanje zasto volimo i kako biramo one koje volimo, što je to sto cini razliku izmedu onih koje volimo i ne volimo, tako ni na ovo pitanje nema jasnog odgovora. Mozda zato sto je svak za sebe svoja prica, mozda zato sto neki nisu svjesni svojih osijecaja pa ih samim tim nisu u stanju detektirati, sebi razjasniti, moze biti bezbroj razloga. Ja imam svoju teroriju.

Varamo jer smo kukavice! Jer smo slabici! Jer nismo posteni ni prema sebi ni prema drugima, jer smo jadnici, zato varamo. Zato lazemo i sebe i one kojim se u krevet vracamo.

Vec sam pisala da mislim da voljeti mozemo vise puta, i tu tom ne vidim nista sporno, potrosimo ljubav, ubijemo je, umorimo i sebe i partnere, ali ubijena ljubav, ljubav koja se potrosila, ljubav koje vise nema, nikada, ali bas nikada nije razlog za varanje, a ne. Potrosena ljubav, nezadovoljstvo, je razlog za otici, razlog za potraziti sebe, razlog za konacno se vratiti sebi, ali nikada, bas nikada nije opravdanje za varanje.

Opravdanja o trenutcima slabosti, zanosu, pijanstvu, ne drze vodu, jednostavno ne drze. Mozda drze vodu jedinu u kontekstu da su te probudile, da su te potakle da osvjestlis da su se tvoji osjecaji prema onom s kim dijelis zivot, kome ces se ujutro vratiti u krevet promjenili, a promijenili su se sigurno, jer da nisu sada ne bi bili u ovoj situaciji, sada ne bih sebe gledali najvecim prezirom ispiruci najlijepsi i najgorci okus noci sa usana. Smjeskajuci se onom tko nas je docekao i pokusavajuci biti im sto bolji, jer znamo, o itkekako znamo, varalice smo, kukavice, ubojice tudih dusa, strijelci u tuda srca, pa im se zelimo iskupiti.

Ako mene pitate, ne iskupljute im se, ne resetajte im srca, ne davite im duse laznim osjecajima, slomite im srce nazivo i otidite, tesko ce im biti da, slomiti cete ih, istina, ali od toga ce se oporaviti, lakse ce to prezivjeti nego zivot u lazi, veleizdaju, za koju mozda nikada nece znati, ali je osijecaju, svi mi osjecamo kada netko nas, nije vise nas, to se nicim ne da sakriti, cak i kada sve izgleda bas kao ih filma, svi znamo osjetiti lazne osmijehe, povrsne poljubce, svi zanmo sto je laz, cim imamo potrebu nekog lagati, ne volimo ga. One koje volimo ne lazemo.

Prije nego se zapitate kako se se nasli u situaciji da nekog s kim ste do jucer jeli, spavali, s kim ste dijelili dobro i zlo, preveratite, sto vas je natjeralo da ga lazete, zapitajte se kako ste se nasli u situaciji da lazete sebe, da varate sebe, da ste sami sebi navjeca obmana i najveca laz, jer prije svega, lazete sebe, i varate sebe, njih puno manje, puno je gore ono sto radite sebi, a sto vas je dovelo do toga, kako ste pristali na to da sebi budete i zlocinac, i sudac i porota, kako ste se doveli u situaciju da sebe kidate svake nove minute, da sebi lomite kosti na zivo, sto vas je natjeralo da to sebi radite.

Pomoci cu vam, komfor vas je doveo, udobnost, poznat teren, prividna sigurnost, lakse je putovati linijom manjeg otpora, lakse je biti kukavica nego heroj. Lakse je lagati nego reci istnu, razumijem donekle, znate da cete istinom nekog povrijedijeti, znate da ce istina boljeti, da ce rastrgati na tisuce komda i vas i njih, u pravu ste. Raskidat ce vas, iskidati, slomiti ali samo sad, samo ovaj tren, samo ovdje. Lazuci to im radite stalno, malo po malo, komadic po komadic, onako zvjerski, kao na dozivotnoj robiji, kao u dozivotnoj presudi na mucenje. Zelite li doista i sebi i njima dozivotan zatvor, logor muke, tamnicu u kojem vas svaki dan muce ili zelite operaciju, koja je teska, najteza ali nakon nje svi izlaze zdravi iz sale, treba vrijeme za oporavak, treba prezivjeti bolove, muku, ali zdravi idete svi odatle.

Samo istinom i sebi i njima vracate sansu za normalan zivot, samo odlaskom i sebi i njima dajete pravo da imate nekog tko ce sve te rane zasiti. Samo tako i nikako drugacije, dozvoljavate i sebi i njima da zivite, da doista zivite, bez obmana, bez lazi, bez iluzija. Zar ne mislite da i vi i oni, svi, zasluzujete pun zivot, s onima do kojih ce vam doista biti stalo, s onima koje cete doista voljeti, s onima koje necete imati potrebu lagati.

Kada odlazite ne bojte se za one koje ostavljate, a ne, oni kao i vi imaju pravo na pravu ljubav, iskrenu, realnu,koja ce prezivjeti zivot, jer sudbinski svakog, i vas i njih ceka bas jedna takva ljubav, malo bolja od naboljih, malo pravija od svih pravit. Jedna bas vasa. Netko bas nas ceka svakog od nas.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *