Milena Ulić

Za sve su nam krive, tri žene.

“Mi volimo us**t pred kraj. Takvi smo. Neopisivo”

Danima se sama sa sobom ne mogu dogovoriti hoću li ipak ovaj tekst napisati. Trebala bi znam, čovjek sam i bilo bi ljudski i moralno, ako već imam stav i ako mislim da je društvu nešto jako, odavno već, trulo, to iznijeti. S druge strane znam sto tim riskiram. Ipak, nikad nisam bila taktičar, uvijek sam pisala i živjela srcem.
I žena sam, a ovdje je takva klima, udari po ženama, za sve sto nisi u stanju udariti po onima po kojima treba.

Dakle od ponedjeljka, od trenutka kada je Nataša Janjić, napisala, sad već epski status,“Mi volimo usrat pred kraj. Takvi smo #neopisivo” povodom pojavljivanja Marka Perkovića Thompsona u autobusu s reprezentativcima na njihovom dočeku u Zagrebu, ne prestaju, tisuće i tisuće napada, ne prestaju uvrede, strasne rijeci, prijetnje na njenom fb profilu. Trajale bi i danas da Nataša u međuvremenu nije zaključala profil. Razumljivo. Ništa bolje nisu prošle ni njene kolegice koje su se složile s njom, Tihana Lazović i Jelena Veljača.

Mene u cijeloj prići, sto je najporaznije i najžalosnije uopće ne iznenađuje takav rasplet događaja. Mene nažalost nije iznenadilo sto je rulja tako jako, strašno, zločesto krenula na nju. To je najgore ovdje. Sto nas takve stvari ne iznenađuju.
Ali ipak imam se pravo zapitati gdje su svi “veliki” koji su trebali, morali reagirati.

Zanima me gdje su svih ovih dana nogometaši iz autobusa; srebreni svjetski nogometaši, ljubitelji ljudi, ljudine, veliki vjernici, veliki domoljubi, velikani čovječnosti. Zar je moguće da bas nitko od njih, baš nitko, nije našao za shodno stati u obranu triju zena. Zar je moguće da nikom od njih nije palo na pamet se oglasiti i napisati ljudima, svim tim pomahnitalim tisućama, nešto u stilu ” Iznijele su svoje mišljenje, u čemu je problem. Ako smo mi mogli tražiti da nam pjeva Thompson, zašto one bih mogle misliti da je to neprimjereno.”
Ali nitko se od njih nije sjetio to napisati. Nitko se od njih nije sjetio da svi imaju pravo na svoje mišljenje, čak i u ovoj kvazi demokraciji, nikome od njih nije palo napamet da te žene zaslužuju da stanu u njihovu obranu. Nikome.

Marko Perković Thompson, kao najveći od najvećih ljudi medu tom ruljom ali i medu nogometašima, zbog kojeg je i nastala cijela hajka, gdje on, zašto se on nije oglasio i pokušao suzbiti izljeve gnjeva svojih istomišljenika, zašto se on kako znamo, kao najveći katolik, vjernik, nije oglasio i stao u njihovu obranu, zašto nije pokušao zaustaviti mržnju i gnjev.
Zašto se nitko iz njegovog tima nije oglasio. Zašto su ostali i gledali kako njihovi najvjerniji fanovi iz sveg oružja udaraju po tri žene.

Možda zato sto te tri žene ne voze auta s registracijskim pločicama na kojima piše “Hrvatica”, zato sto te tri žene ne podupiru njegovu ideologiju i nisu sklone katoličkoj crkvi. Zato su manje vrijedne. Kako nisu, kakve bi trebale biti, po njihovom mjerilima, onda i njihova ljubav, velika vjera, veliko čovjekoljublje, prestaje.

Hajka na ove tri žene, zbog koje sam ja tako tužna, je pokazatelj najbolji, velike vjere, velikih domoljuba, velikih čovjekoljuba, velikih koji spajaju male i najvećih koji pjevaju da bi ujedinili ljude. S ovim stavom, sa šutnjom su zapravo najglasnije i jasnije progovorili o tom tko su i što su zaista.

Ne možemo očekivati ljubav, toleranciju i prihvaćanje različitosti, od onih koji od podjela, mržnje i gnjeva žive. To smo trebali znati i prije.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *