Milena Ulić

Za svoje ljude sam spremna učiniti sve, preći im preko svega, oprostiti im sve, jer ih volim, volim i njihve mane, slabosti, jer su to oni. I kada nisu zasluzili cu im sve tolerirati, puno mi je vaznije to sto su dio mog zivota, puno vaznija mi je njihva ljubav od svih gresaka, od svih propusta, zelim ih imati kraj sebe i kad su najgori, nisam ih ni birala da budu najbolji, da budu bezgresni ni savrseni, birala sam ih jer su posebni, moji, jer ih danas volim vise nego sebe. Za njih cu tisucu puta preci preko ponosa i ponosna sam na to, bila bi tuzna je kada bi zbog ponosa izgubila one koje volim, umijesto da se za njih borim.

Što smo spremni napraviti za one koje volimo, u bilo kojem odnosu, roditelje, prijatelje, rodbinu, patnere, je smo li spremni biti njihovi do zadnje kapi krvi? Trebali bi biti, a jesmo li, volimo li ih doista ako kalkuliramo koliko dajemo a koliko dobivamo, je smo li spremni dati sve a ne dobiti nista, ako mene pitate tek kada smo spremni dati sve bez da ista trazimo, tek tada volimo.

Za svoje ljude sam spremna učiniti sve, preći im preko svega, oprostiti im sve, jer ih volim, volim i njihve mane, slabosti, jer su to oni, i kada nisu zasluzili cu im sve tolerirati, puno mi je vaznije to sto su dio mog zivota, puno vaznija mi je njihva ljubav od svih gresaka, od svih propusta, zelim ih imati kraj sebe i kad su najgori, nisam ih ni birala da budu najbolji, da budu bezgresni ni savrseni, birala sam ih jer su posebni, moji, jer ih danas volim vise nego sebe. Za njih cu tisucu puta preci preko ponosa i ponosna sam na to, bila bi tuzna je kada bi zbog ponosa izgubila one koje volim, umijesto da se za njih borim.

Ne brojim im greske, ne zbarjam propuste ne zamjeram im ni sitna zla, jer smo svi od krvi i mesa i svi griješimo, i svi povrijedujemo jedni druge, a da toga nismo ni svjesni, iz glupsti, iz neznaja, iz trenutka, zato biram uzivati u tom sto su dio mog zivota, sto imam priliku biti dio njihovog zivota.

A sto kad neki od njih odluce svoje zivote nastaviti daleko od nas? Kao netko ko bezuvjetno podrzava sve odluke ljudi koje voli, pa tako i tu, nikada im to nisam zamjerila, to je normalan proces, jedni moraju otici da bi neki drugi mogli doći. Ali ako se pozele vratiti, to ne dozvoljavam, mozda je to moja najveća mana, mozda potpuno kriv nacin, ali ne mogu si pomoci. Mozda sam zbog toga izgubila divne price koje su mogle biti nastavljene, mozda sam izgubila divne ljude koji bi danas bili uz mene.

Oni koji su jednom odlucili otici se vise ne mogu vratiti, u nikakavim okolnostima i nikakvoj ulozi, nemaju sto traziti danas, nemaju pravo donositi valove u moje bonace, nemaju, ma koliko god vazni su bili, ma koliko god sam ih voljela. Ja ih vise ne mogu primiti nazad, ne mogu im vjerovati, ne mogu ih voljeti. Ni njima, ni sebi ne zelim odnose sa figama u depu, ja zelim čiste, prave, iskrene, pune ljubavi odnose, pune povjerenja, moza zato nemam sto ljudi oko sebe svaki dan, ali zato imam onih par za koje se gine, i koji bi za mene ginuli, i to je najveći dar zivota koji imam, to je ono sto me cini istinski sretnom. Ne zelim se muciti s polovicnim odnosima, s vaganjem i strahom da ce ponovno pozeljeti otici, zelim one s kojima sam gola do kosti, koji su sa mnom goli do kosti, one koji vide sve moje mane, cije sve mane ja vidim i bas zato ih obozavam.

Kada bih i dozvolila dase vrate, kada bi im ponovno odlucila vjerovati, nikada to vise ne bi bilo isto, jer zivot se mjenja, mi se mijenjamo, i oni jednostavno vise nisu oni ljudi koji su bili kada su jednom odlazili, a nisam ni ja vise ona koja ih je ispratila.Rade biram da ih cuvam kao lijepe uspomene, lipe djelove zivota, znajući da negdje postoje, da su negdje nastavili svoje zivote, sretna jer su jednom bili tu, zahvalna na svemu, ali ovom zivotu i sebi dugujem da njihova mjesta popune oni koji zele biti ovdje, za koje ja danas gorim.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *