Milena Ulić

Kompleksi nasi svagdasnji

Svi smo u zivotu bar jednom okusili ljubomoru, bar jednom smo zbog neceg bili frusitrani, bar jednom nam je to stvorilo neki kompleks, kada se vratimo u natrag i sagledamo situaciju, jasno cemo vidjeti zasto je to bilo tako, bojali smo se da je netko bolji, da je netko uspijesniji, pa smo razvili osjecaj manje vrijednosti. Ali smo to prerasli, nazalost danas pisem o onima koji nikada ne prerastu.

Kompleksi i ljubomora rezultat su nakupljenih frustracija, i to frustracija nas samih sobom. Naucila sam da uspijesni ljudi, pri tom ne mislim na nikakve mjerljive uspijehe, vec na ljude koji udobno zive u svojoj kozi, koji su ostavreni, zadovoljni sami sa sobom, sto po meni je najveci uspijeh, nemaju problem da cestitaju drugima uspijeh, nemaju problem pohvaliti, nemaju se problem radovati tudem uspijehu jer ih on ne ugrozava, znaju tko su, sto su njihove mogucnosti i granice.

S druge strane nezadovoljni ljudi, neostvareni za svoje nezadovoljstvo samih sa sobom, razloge uglavnom traze u vanjskom svijetu, u drugima. Tu se aktiviraju frustracije, i imaju ih iz najcudnijh raloga, mogu biti frustrirani zato sto netko ima bolji posao, veceu obitelj, bolje auto, zato sto bolje izgleda i sve sto vam moze pasti na pamet moze posluiziti kao razlog za frustracije.

Kako je rad na sebi najtezi rad, kako je pokusati ostvariti sebe prezahtjevno, puno je jednostavnije prihvatiti ljubomoru i kroz nju, umijesto kroz zdravi razum, kroz realnu sliku progovoriti o ljudima koji im stavraju frustracije. Tako ce razloge pronaci u politickoj podobnosti, naslijedu, rodbini, vezama, svemu, samo nikada nece prizati njihov uspijeh, nikada nece reci, bravo uspio si, nema sanse, uvijek ce to iz njihovo kuta pomracene stvarnosti izgledati kao, vidis sto se znaci roditi pod sretnom zvijezdom, imat veze, da sam ja imao ja bi bio danas na njegovom mjestu i slicno, jer time sebi prisrbljuju opravdanje za svoju nemoc, za nesto sto su mozda zeljeli napraviti a nikada se nisu usudili.

S time se ponajprije tesko nositi onima cijeg je karaktera to dio, jer je to vjecni razlog za nezadovoljstvo, za nemogucnost izdizanja iznad njih i realan pogled na svijet, time unistavaju sebe i svoju okolinu.

Svi smo u zivotu bar jednom okusili ljubomoru, bar jednom smo zbog neceg bili frusitrani, bar jednom nam je to stvorilo neki kompleks, kada se vratimo u natrag i sagledamo situaciju, jasno cemo vidjeti zasto je to bilo tako, bojali smo se da je netko bolji, da je netko uspijesniji, pa smo razvili osjecaj manje vrijednosti. Ali smo to prerasli, nazalost danas pisem o onima koji nikada ne prerastu.

Ljubomora u vezama, brakovima je jos opsirnija tema, i ima je je nevjerovatnih oblika, dolazi u svim bojama i agregatnim stanjima, ali mislim da je sustina ista. Negdje moras biti nezadovoljan sobom, razocaran sobom iz bilo kojeg razloga, dubko nesiguran, za biti ljubomoran. Ovdje je ispoljavanje nesto drugacije jer je i odnos drugaciji od obicnih susujedskih, rodbinskih, poslovnih odnosa. Ovdje se javlja bolesna zelja za kontrolom, bolesna potreba za drzati partnera pod svojom vlascu, nikada ne ne dozvoliti da bude bolji od njih, jer ako bude bolji, uspijesniji, mozes im pobjeci, unistavajuci se tako i unistavajuci si sansu za normalne zdrave odnose. Umijesto da im uspijeh onog s kim dijelis zivot bude vazniji od vlastitog uspijeha, da ga zajedno slave oni ga minoriziraju i ismijavaju kako ne bi morali priznati da je netko bolji od njih, kako sebi ne bih morali priznati svoju nemoc, svoju ne ostvarenost, kako bi prekrili svoje frustracije.

Za biti s nekim u vezi, za dijeliti s nekim zivot, prva, najosnovnija stvar bi trebala biti apsolutno povjernje, ne znam kako je moguce nekoga voljeti ako mu ne vjerujes, osim povjernja u sve odnose bi trebali ulaziti sa jasnom spoznajim da je svatko od nas poseban, samo svoj. I da takav treba i ostati, da u nijednom odnosu nitko ne treba zapostaviti sebe, svoje snove, svoje puteve da bi se prilagodio onom drugom. Neke ustupke i kompromise je neizbjezno napraviti, na obostrano zadovoljstvo, ali svatko mora imati svoj intregitet. Kako jednog dana umoran, nakon godina zivljena uz ljubomoru, spavajuci uz komplekse i trpeci frustracije partnera, kada vrati film unatrag sagledavajuci zivot, ne bi razvio komplekse zbog svega sto je zelio a morao je napusiti kako bi udovoljio onom tko je u taj odnos usao s kompleksima, pa da na kraju price ne dobijemo dvoje frustiranih, iskompleksiranih, nesretnih ljudi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *