Milena Ulić

Vratite mi moj dan zena, bez kicastih celofana i umjetnih ruza.

I juce je i sutra ce negdje biti preucenih, ubijenih zena, neke zene ce danas pozuriti u sigurne kuce, neke ce u modricama napustiti svoje partnere, a neke ce kao i svaki dan do sad, svakog dana, biti sluskinje, cistacice, radnice, majke, dok dodaju piva svojim muzevima koji zavaljeni na kauc gledaju utakmice, i nocas ce neke zene cekati svoje partnere mrtve pijane da se vrate doma, i bit ce presretne jer su zivi.

Dan zena, onaj jedan dan u godinama rezerviran za nas zene, dan kada nam drustvo odaje priznanje za sve sto radimo, dan kada nam drusvo priznaje da smo jednako vazne kao muskarci, dan kada nas nasi muskarci daruju cvijecem, poklonima, dan kao i svaki drugi, ako izbacimo konzumerizam.

Nece nas oni s kojima smo se jutos probudile vise voljeti danas, nece ni primjetiti vise nego inace nas trud, nece nas vise cijeniti zahvaljujuci nikakvom danu zena. Od dana zena ne trebamo ocekivati nista posebno jer se nista posebno nece ni dogoditi, nista ovaj dan nece promijeniti u nasima zivotima, nece nam ni jedan dan bez obzira kako se zvao i koliko ga potrosacko drustvo sladunjavo slavilo, koliko mu se konzumerizam veselio, nece nista promjeniti u nasim zivotima.

I juce je i sutra ce negdje biti preucenih, ubijenih zena, neke zene ce danas pozuriti u sigurne kuce, neke ce u modricama napustiti svoje partnere, a neke ce kao i svaki dan do sad, svakog dana, biti sluskinje, cistacice, radnice, majke, dok dodaju piva svojim muzevima koji zavaljeni na kauc gledaju utakmice, i nocas ce neke zene cekati svoje partnere mrtve pijane da se vrate doma, i bit ce presretne jer su zivi. I nocas su mnoge zene probdjele noci uz svoju djecu kojima izrastaju prvi zubi, imaju temperature ili grceve, i nakon ne prospavane noci su se umile, nasminkane i pozurile na posao kao i njihovi muzevi, koji su proteklu noc spavali jer juros rade. One su pozurile na ona mjesta gdje su manje placene od muskih kolega, ma radna mjesta koja su puno teze dobile, jer su se na razgovoru za posao bezbroj puta crvenile kada su ih pitali planiraju li i kada imati djecu, na ona mjesta gdje duplo sporije s istom strucnoscu i iskustvom napreduju od svojih kolega, na ona mjesta gdje ne smiju reci da su im djeca bolesna, da nisu spavale jer bi mogle dobiti otkaze. O pravima ovih zena bi ja da pricamo, ja bi danas pricala o problemima koje zene imaju svaki dan.

Nije mozda korektno da umijesto cestitkom svim zenama, ovaj dan unistavam konzumerizmom ali ne mogu si pomoci, ne mogu. Konzumerizam mi je oteo Bozic, Novu godinu, Valentinovo i Dan zena, konzumerizam mi je oteo sve ljepe datume za ljepe osjecaje i zamjenio ih kicastim celofanima, umejtnim ruzama, crvenim kricavim bombonjerama, dan zena mi je oteo pravo da budem zena i obasuo me laticama ruza. Laticama onih odvratnih umjetnih plasticnih ruza po mjeri potrosackog drustva, po mjeri kapitala, po mjeri velikih, i oteo mi moje pravo na zagrljaj za dan zena.

Jer danas trebamo biti presretne, prezadovoljne, trebamo se radovati, sto smo eto dobile ruze, ili cokoladu, bombonjeru ili parfem, moramo biti rastopljene od njeznosti jer nam vec danima trgovacki centri cestitaju dan zena posebnim akcijama cvijeca i bombonjera, moramo biti zadovoljne jer eto drusvo obiljezava nas dan u laticama plasticnih ruza. Ono isto drustvo u kojem nitko ni jucer ni danas nece spomenuti sigurne kuce, ubijene zene, zene koje iz dana u dan izrabljuju ti isti trgovacki centri.

Ja te latice nisam trazila, niti ih zelim, ni danas, ni jucer ni nikada, nema tog dana zena, nema tog poklona, te ruze, koji mogu zamjeniti osmijeh, nema tog celofana koji sjaji kao dobro jutro, ili laku noc, nema te bombonjere koja je slatka kao osijecaj da te netko cijeni, ali doista cijeni i postuje cijele godine, svaki dan, i kad si najgora i kad si najbolja, u obitelji, na poslu, konzumerizam nema zamjenu za isrenu emociju, a mi smo ipak pristali na zamjenu umjetnog konzumerizma s pravim postovanjem, zato? Zasto smo pristale na laznu paznju, lazne obljetnice i lazni sjaj, kada zasluzujemo sve to pravo, iskreno, prirodno?

Naravno da je lijepo dobiti ruzu, bombonjeru, poljubac, ali tek onda ako smo zene svaki dan, tek onda ako jucer nismo dobile batine, tek onda ako iz noci u noc ne docekujemo muzeve mrtve pijane, tek onda ako nas na poslu ne omalovazavaju, tek onda kada budemo imale jednaka prava kao muski kolege, tek onda. Kupovanje cvijeca jednom u godini dok nas sustavno gazite, pokloni umotani u kicaste, odvartne celofane, su prejeftina, prefalsa i prejadna predstava jednom u godini.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *